Putovanje na Zanzibar je želja velikom broju ljudi. Kako i ne bi bila, stalno na društvenim mrežama gledaš fotke bisernih pješčanih plaža i tirkizno plavog mora, palme, kokteli… Iako je sve to istina, Zanzibar ima i drugu stranu na koju ja iskreno nisam bila spremna.
Podnaslovi u ovom blogu:
- Informacije o Zanzibaru koje trebaš znati prije putovanja
- Dolazak na Zanzibar
- Dan 1: Paje
- Dan 2: Prison Island, Nakupenda i Stone Town
- Dan 3: Fukuchani Natural Aquarium and Zoo i plaža Kendwa
- Dan 4: Plivanje s dupinima, snorkeling i plaža Nungwi
- Dan 5: Posjet vrtiću, farma začina, Jozani šuma, restoran The Rock i Kae Beach
- Odlazak sa Zanzibara
- Praktični savjeti za putovanje na Zanzibar
U ovom blogu nalaze se preporučeni linkovi. Ako odlučiš nešto rezervirati preko njih, meni ide simbolična provizija, a tebi cijena ostaje ista. Meni to puno znači jer mi pomaže da i dalje pišem i besplatno dijelim sve doživljaje s tobom. Hvala ti što si ovdje, uživaj u blogu!
Informacije o Zanzibaru koje trebaš znati prije putovanja:
- Zanzibar nije država. Zanzibar je poluautonomni dio Tanzanije, a sastoji se od dva glavna otoka: Unguje koji većina ljudi naziva Zanzibar i Pembe te nekoliko manjih otočića.
- Službeni naziv najvećeg otoka nije Zanzibar. Iako svi govore “idem na Zanzibar”, najveći otok zapravo se zove Unguja, dok je Zanzibar naziv cijelog arhipelaga.
- Na Zanzibaru ćete često čuti riječ “Jambo” i “Hakuna Matata”. “Jambo” znači pozdrav, dok “Hakuna Matata” znači “nema brige”. To nije samo poznata rečenica iz Kralja lavova nego dio svakodnevnog govora na svahiliju.
- Bijelce često nazivaju “muzungu”. U svahiliju ta riječ označava stranca ili bijelca, pa ćete je tijekom putovanja vrlo često čuti. Nekad ju koriste u pogrdnom smislu.
- Stanovništvo je većinom muslimanske vjeroispovijesti. Više od 95% stanovnika su muslimani, ali za turiste nema pravila u vidu oblačenja, niti žene moraju hodati s maramama.
- Alkohol neće naći svugdje budući da je većina stanovništva muslimanske vjeroispovijesti. Ima ih u turističkim područjima, ali čim odete u neki lokalni dio velike su šanse da ga nećete naći ili će izbor biti jako limitiran.
- Na Zanzibaru ćete doživjeti jednu od najvećih razlika između plime i oseke. Na nekim plažama more se tijekom oseke povuče i nekoliko stotina metara pa krajolik izgleda potpuno drugačije nego nekoliko sati kasnije.
- Zanzibar je poznat kao „otok začina“. Stoljećima je bio jedan od najvećih svjetskih proizvođača klinčića, cimeta, muškatnog oraščića, vanilije i drugih egzotičnih začina.
- Na otoku nema velikih grabežljivaca. Za razliku od safarija u Tanzaniji, na Zanzibaru nema lavova, slonova ni drugih velikih divljih životinja. Ovdje se dolazi zbog plaža, oceana i tropske prirode.
- Tirkizna boja mora nije rezultat photoshopa. Bijeli koraljni pijesak i plitko more stvaraju nevjerojatne nijanse plave zbog kojih Zanzibar izgleda gotovo nestvarno.
- Pripremite se da je sve usporeno. Ljudi ovdje žive po principu „pole pole“ što znači polako. Kad dođete u kafić ili restoran trebat će neko vrijeme da vas posluže, a jelo ćete nerijetko čekati oko sat vremena. Nemojte se živcirati zbog toga, jednostavno su takvi, a mi smo navikli da je kod nas sve užurbano.
Dolazak na Zanzibar
Mi smo na Zanzibar došli nakon što smo popeli Kilimanjaro i otišli na safari. Kako smo došli navečer, taj dan nismo ništa posebno radili, a iskreno, trebao nam je odmor. Bili smo smješteni u New Jambo Bungalows u mjestu Paje. Ako se mene pita, smještaj je bio fora. Kućica sagrađena od palminog drveća, u njoj nema puno, ali realno ima sve što treba.
U resortu se nalazi bazen, teretana i restorani. Doručak nam je bio uključen u cijenu, ali nismo bili oduševljeni jer je svaki dan bilo jedno te isto: voće te kajgana ili omlet. Mrežica na krevetima je ovdje nužna zbog komaraca, a često se desi da u smještaju naletite i na druge životinjice. Ja sam vidjela preslatkog guštera koji je bio točno iznad kreveta, a prijatelju je miš izgrizao torbu tako da savjetujem da ne držite hranu kod sebe ako se ikad nađete u ovakvom smještaju.
Od nekih nedostataka definitivno bih navela što susjede čujete što god da rade i stropni ventilator nije dovoljan da se rashladite. Također ne razumijem koja je fora s tuševima koji nemaju baš nikakvu pregradu nego zašpricate cijelo kupatilo dok se tuširate.
Definitivno nije neki luksuz, ali je meni bilo skroz novo i zanimljivo iskustvo. Ako ćemo iskreno, ništa više od ovoga ni ne trebam jer u smještaju obično samo prespavamo.
Nakon što smo ostavili stvari u smještaju, otišli smo na večeru u prvi restoran koji smo našli da je otvoren jer je bilo kasno. Ovdje smo se dobro nasmijali jer restoran ne poslužuje alkohol i valjda nema uopće dozvolu za alkohol jer nam pivo nisu smjeli poslužiti u bocama nego su ga točili u metalne termosice na kojima je gore pisala temperatura. Nama je to bilo fora i zapravo primjer kako se i kad ne smiju, ipak prilagođavaju turistima. Poslije smo se još malo družili i vratili u smještaj na spavanje.
Dan 1: Paje
Prvo jutro na Zanzibaru budimo se opušteni, nismo planirali apsolutno ništa. Ideja je da se danas odmorimo i napravimo planove što ćemo raditi ostalih dana. Željeli smo iskoristiti tih nekoliko dana koliko smo tamo, ali opet da ne trčimo uokolo samo da što više toga posjetimo. Uostalom, ovo i je zamišljeno kao odmor nakon uspona na Kilimanjaro.
Grad Paje i problem plime i oseke
Prvi dan smo proveli na relaciji smještaj – plaža – bazen – restoran. Nećete često čuti od mene da ću se kupati u bazenu ako je more ili ocean u blizini, ali plaža u mjestu Paje baš nije za kupanje jer su ogromne oscilacije plime i oseke. Kad smo došli na plažu zastali smo i pitali se gdje je ocean. Toliko daleko da su ljudi u daljini bili samo tamne točkice. Plima bi došla tek oko 18-19h, ali bi sa sobom donijela hrpu morske trave i mrtvih riba da se meni uopće nije bilo ugodno kupati tu. Zato smo često večeri provodili kupajući se u bazenu s pogledom na Indijski ocean.
Osim opuštanja u bazenu, otišli smo obići Paje, mjesto u kojem smo bili smješteni. Ovo nije onaj uređeni dio Zanzibara gdje ćete samo vidjeti hrpu resorta, ovo je grad u kojem ljudi stvarno žive i gdje možete vidjeti dio njihove kulture. Tu se dogodio moj prvi šok.
Svi smo gledali dokumentarce i donekle imamo pretpostavku kako ljudi ondje žive, ali jedno je to vidjeti na TV-u, a drugo uživo. Kako po prirodi jesam emotivna, na prvu me to dosta pogodilo. Nedugo nakon što smo izašli iz smještaja, od niotkud se kraj mene stvorila djevojčica, možda tri – četiri godine starosti, zagrlila me za nogu i pogledala svemirsko velikim smeđim očima, a ja se zamrznula i nisam znala što da radim. Znam da dosta ljudi zna ponijeti slatkiše ili davati im novce, ali obično se to ne savjetuje jer to vide i druga djeca koja su u okolini i onda stvarate stampedo djece koja se počnu svađati, a često nemate dovoljno slatkiša za sve. Isto tako, preporuke su da se ne podržava prošenje, pogotovo od strane djece jer ih se onda uči da žive na takav način. Iskreno, ne znam što bih rekla na to. Razumijem i jednu i drugu stranu. Mi smo se još prije bili dogovorili da ćemo jedan dan otići u školu, donirati novce i igračke. To je bio naš način kako ćemo doprinijeti, ali nismo htjeli ovako nasumično davati svima.
Ono što mi je bilo lijepo na ulicama grada Paje je zajedništvo koje smo vidjeli. Sjećam se kako smo prošli pored skupine muškaraca koji su gledali nogomet. TV je bio na ulici, a njih 15ak su vani sjedili i pomno pratili utakmicu. Znate ono kad su bake i djedovi pričali kako je bilo kad su u selima postajala 2-3 televizora pa su se svi skupljali da zajedno gledaju? E točno je tako bilo.
Kupnja suvenira i dječak koji me oduševio
U mjestu Paje postoji cijela ulica sa štandovima punih suvenira, no moj savjet je da ako idete i negdje usput vidite štand – dva da tamo kupujete jer je znatno jeftinije nego na ovakvim mjestima. Primjerice, maramu sam kupila upola jeftinije ispred Fukuchani akvarija nego ovdje. I cjenkajte se, ja to ne volim, ali to je kultura ondje. Čak i kad samo pitate za cijenu i okrenete se, oni će sami početi spuštati samo da prodaju nešto.
Ovdje mi je osmjeh na lice iznajmio jedan dječak od 15 godina. Prvo smo ga vidjeli s leđa i odmah prepoznali hrvatski dres Dade Prše. Ja sam bila klinka kad je Dado Pršo igrao u hrvatskoj reprezentaciji i iskreno nemam pojma kako izgleda, ali ovo dijete ured afričkog otoka u Indijskom oceanu zna tko je to. I ne samo to, on je nama nabrojao više hrvatskih nogometaša nego što sam ih ja znala. Pišem ovo jer vam želim pokazati koliko ljudi ovdje vole nogomet, to je sport broj jedan. Naravno, ukrao nam je srce pa smo kod njega kupili sve suvenire.
Taj dan smo dogovorili izlete za ostatak našeg boravka ovdje. Kako nas uvijek bilo 5-6 koji su bili zainteresirani za izlet, nije nam se ispatilo rentati auto. Također nitko nije imao iskustva u vožnji s lijevom stranom pa smo se dogovorili da ćemo ići na organizirane izlete. Imali smo kontakt i preporuku za vodiča kojeg smo kontaktirali i on nam je dao prijedloge gdje otići, a mi smo mogli izabrati što želimo. Svaki izlet je bio cijeli dan i cijene su se tada (2024.) kretale od 35-55$ dolara po osobi te su uključivale vodiče, ručak i privatan prijevoz.
Dan 2: Prison Island, Nakupenda i Stone Town
Nakon što smo jedan dan odmarali u Paje, krećemo na izlete. Prvo što smo dogovorili je tura Prison Island – Nakupenda – Stone Town.
Prison Island – divovske kornjače i mračna povijest otoka
Prison Island ili na Swahili jeziku Changuu, je upravo ono što mu sam naziv govori, otok gdje su zatvarali neposlušne robove. Priča o tome sjetila me na naš Goli otok koji je imao sličnu ulogu. Od 1920-ih bio je karantena kako se u Afriku ne bi prenosile bolesti koje su sa sobom donosili Europljani.
Kad netko spomene zatvor, ja zamislim visoke ograde, bodljikave žice, rešetke na prozorima… Zamislite moje iznenađene kad se iskrcavamo iz broda na divnu pješčanu plažu s koje vode izgrađeni putevi do zgrada s prekrasnom arhitekturom. Na prvu razmišljam kako je ovo idealno ljetovalište, a ne mjesto za zatvor. Valjda je to ironija cijelog ovog otoka.
Danas Prison Island vrvi turistima, ali ne toliko da bi saznali o njegovoj strašnoj povijesti i robovima, nego kako bi vidjeli divovske Aldabra kornjače, neke stare preko 150 godina. Moram priznati da je i meni to bio highlight ovog otoka jer osim što ih možete vidjeti, možete ih pomaziti ako vam koja izađe na put. Kornjače su bile poklon sa Sejšela i ovo je jedino mjesto na Zanzibaru gdje ćete ih naći. Osim kornjača na ovom otoku ima puno različitih životinja, najviše paunova. Imali smo sreći vidjeti i najmanju vrstu antilope koju lokalci zovu „digidigi“, a na engleskom „dikdik“.
Nakupenda – pješčani sprud ured oceana
Nakupenda je pješčani sprud koji se pojavi samo za vrijeme oseke, a fascinantno je kakvu su turističku atrakciju napravili od hrpe pijeska usred oceana na kojoj nema ništa. Naime, kad smo došli tamo prvo su raširili tendu. Kad kažem tendu mislim na četiri visoka drvena kolca na koji nakače tkaninu da naprave hlad, a ispod rašire tepih. Onda počinje pravljenje ručka jer sa sobom ponesu roštilj, sve namirnice i kuhaju malo dalje od vas. Nama je bilo zanimljivo vidjeti što sve spremaju, od rakova, lignji, ribe do krumpira i piletine. Ali prije ručka su spremili platu s voćem.
Ovdje smo sreli dečka od 15 godina koji je šetao sa svojim majmunom koji se fotkao s ljudima pa bi mu onda svi dali nešto novaca zauzvrat. Majmun se zove „Jerry the bastard“ na što smo se prvo nasmijali, ali kasnije smo shvatili da ime nije iz šale, nego je majmun stvarno jako neposlušan i voli bježati. Kako smo se mi fotkali s njim, pitali smo dječaka koliko novca za fotkicu, a on je rekao „koliko god“. Ovo je bio još jedan od primjera kako se ljudi na Zanzibaru snalaze da zarade.
Stone Town
Nakon što smo se kupali i dobro najeli, idemo u Stone Town. Ovdje se nismo dugo zadržavali jer je bilo baš jako vruće i nije nam bilo do puno šetanja. Danas mi je žao što ga nismo malo više istražili i o samom gradu ne mogu reći baš puno.
Stone Town je rodni grad Freddieja Mercuryja, jedne od najvećih glazbenih legendi, a danas je njegova kuća muzej koji nismo stigli posjetiti, ali svakako je na listi za sljedeći put.
Ono što mi je bilo naporno u gradu i generalno na Zanzibaru je što su nam ulični prodavači stalno nešto nudili da kupimo. Ali ne ono da kažu „dođi i pogledaj“, nego ti guraju stvari pod nos, kad kažeš „ne“ pitaju još deset puta, a često bi krenuli hodati za nama. Jedan od najboljih primjera je kad nam je lik prvo nudio neke figurice, pa lančiće, pa začine, a kad smo odbili sve, onda je počeo s ilegalnim supstancama, da bi nam na kraju rekao „da nismo zabavni“. Ne znam za vas, ali meni takvo ponašanje ubije dojam.
Dan 3: Fukuchani Natural Aquarium and Zoo i plaža Kendwa
Fukuchani Natural Aquarium and Zoo
Jako volim životinje pa otputovati negdje ovako daleko i egzotično znači da moramo vidjeti koje sve vrste ovdje žive, a jedna od najpoznatijih atrakcija na Zanzibaru su kornjače. Ne pričam o onim divovskim koje smo vidjeli na Prison Islandu, nego o morskim kornjačama. Postoji mjesto koje se zove Baraka Aquarium i jako je popularno na društvenim mrežama jer možeš ući u prirodni bazen gdje su kornjače, kupati se s njima i hraniti ih. No, često su ovdje velike gužve pa nam je vodič savjetovao da odemo na drugo mjesto koje nije toliko popularno i gdje ne samo da ćemo moći hraniti i kupati se s kornjačama, nego vidjeti brojne druge životinje. Nije nas dugo trebao nagovarati, odmah smo rekli da.
Fukuchani Natural Aquarium and Zoo je, kao što samo ime kaže, akvarij i mini zoološki u kojem se nalazi prirodna laguna u koju ocean ulazi prirodnim putem kada je plima. Tu se nalaze morske kornjače, tropske ribe i druge životinje karakteristične za obalu Indijskog oceana. Uz to nalazi se mali zoološki u kojem se nalazi još jedan bazen s kornjačama gdje se može kupati s njima, hraniti ih, ali i brojne druge životinje kao što u kameleoni, rakovi, majmuni, lemuri i slično. Često će se ovdje nalaziti različite životinje jer ih znaju privremeno zbrinuti ako su ozlijeđene prije puštanja u prirodu. Ono što je najzabavniji dio, puno životinja će dopustiti da dotakneš ili držiš u rukama što je jedinstveni doživljaj.
Kada smo došli u Fukuchani Natural Aquarium and Zoo dočekao nas je dječak, čak ne mogu procijeniti koliko godina ima, ali sigurno nije bio punoljetan. No, njegovo znanje o životinjama je stvarno veliko. Pričao nam je o svakoj životinji koju smo vidjeli, a jako se voli šaliti tako da je stvarno bilo prezabavno.
Nakon što su se kameleoni penjali po nama, nakon što smo držali bebe kornjače, rakove i hranili majmune, idemo se kupati s kornjačama. Moram reći da mi na prvu nije bilo svejedno jer znam da kornjača ima snažan ugriz, ali ne želim saznati koliko je snažan zapravo. Tako da sam u bazen ušla jako oprezno, ali nakon nekoliko trenutaka sam se opustila. Kornjače su plivale oko mene željno iščekivajući hranu, a upute su bile samo da ne stavljamo ruke blizu njihovih usta, nego da samo hvataju hranu.
Kad nekome pričam o putovanju na Zanzibar, ovo je jedna od stvari koju posebno izdvojim jer je meni bila najdraža stvar koju smo napravili.
Plaža Kendwa
Kendwa slovi za jednu od najljepših plaža na Zanzibaru i jedna je od rijetkih gdje se možeš kupati cijeli dan jer nema toliko velike oscilacije plime i oseke. Ako želiš da fokus tvog putovanja bude na kupanju i plažama, ovo je dio otoka na koji se trebaš fokusirati.
Ovdje ima dosta restorana i beach barova, u jedan smo se i mi smjestili čim smo došli jer je bilo toliko vruće da jednostavno nismo mogli biti na suncu. Išli smo se kupati tek kad je sunce lagano počelo zalaziti.
Kako je ovo jedna od najpoznatijih plaža, ovdje ćete sresti lokalce koji pokušavaju prodati sve i svašta, ali i ljude iz plemena Masai koji će vam prići i ponuditi da se fotografirate s njima u zamjenu za novac. Iako na ovim područjima možemo biti skeptični radi li se o pravim ljudima iz plemena Masai ili lokalcima koji se tako predstavljaju da zarade nešto. Bilo kako bilo, ovdje su atrakcija. Ako ste žensko, čak se nemojte čuditi ako dobijete ponudu da ostanete s njima u Africi ili se udate za njih jer prema onom što nam je vodič rekao, puno njih lovi bogate bjelkinje ili “muzungu” kako oni nazivaju ljude bijele rase. To možda bude simpatično na prvu, ali kad ponove nekoliko puta, vjerujte mi da nije.
Dan 4: Plivanje s dupinima, snorkeling i plaža Nungwi
Ovaj dan mi je definitivno bio najgori, najtraumatičniji, ali možda i najemocijalniji na cijelom putu, iz nekoliko razloga, ali hajdemo od početka.
Plivanje s dupinima na Zanzibaru – istina koju nitko ne govori
Sve je počelo super, ukrcavamo se u kombi koji nas vozi do najljepše plaže koju sam vidjela na Zanzibaru, Muyuni Beach. Nisam znala da postoji tako bijeli pijesak kao što sam vidjela tamo, a more je prekrasne tirkizne boje. Ovdje se ukrcavamo na brodicu i idemo “plivati” s dupinima.
Moram priznati da sam imala skroz iskrivljeno razmišljanje što znači “plivanje s dupinima” kad je prijateljica rekla da će nam to biti dio izleta. Ja sam očekivala da će to biti slično kao s kornjačama, da su dupini u nekom bazenu i mi ćemo ovdje moći doslovno plivati s njima. Bila sam u krivu, jako u krivu.
Brodom smo krenuli vozati se u blizini otoka Mnemba za kojeg kruže priče da je u vlasništvu Bill Gatesa. Ovdje se često mogu vidjeti dupini, i stvarno, bilo ih je nekoliko ovdje. Ali isto tako bilo je 30-ak drugih čamaca punih ljudi koji su došli na ovaj “lov”. Kažem “lov” jer zapravo je tako izgledalo. Svi se vozaju i čim netko vidi dupine svi čamci pohrle na jedno mjesto, a ljudi iskaču iz brodova ne bi li ih vidjeli i “kupali” se s njima. Ovo bi bilo ok da je u pitanju svega nekoliko broda, ali kad ih je ovako puno, to je užasno. Dupini su se naravno svaki put prestrašili i čim bi čuli toliku buku motora zaronili duboko. Ja osobno nisam izašla iz tog čamca, meni je sve to djelovalo toliko strašno. Ne samo zbog dupina, nego zato što u toj gužvi čamaca nitko nije pazio gdje se nalaze plivači. Prijateljici je motor od drugog čamca prošao svega nekoliko centimetara od glave, sva sreća nisu u to vrijeme pokrenuli čamac. Sigurnost – nula bodova, dupini – sigurno pod stresom, ja – apsolutno šokirana i ljuta što sam uopće došla na ovaj izlet.
Čak nemam ni fotke s ovog izleta, ali video kako je to izgledalo možete pogledati ovdje.
Ako ipak želite ići na ovaj izlet, istražite lokacije gdje neće biti toliko brodova ili se raspitajte u koje vrijeme je najbolje doći. Možda bi neki termin rano ujutro bilo najbolje.
Snorkeling i strah od riba
Drugi dio izleta bio je daleko bolji, išli smo na snorkeling.
Sad jedan fun fact o meni: ja se bojim riba. Zašto? Ne znam. Svjesna sam da će u većini slučajeva ribe pobjeći od mene, ali tako su mi ružne i odvratne da se u meni javlja neki neobjašnjivi strah. Prvo sam sve te lijepe i šarene ribice gledala iz čamca dok nisam skupila hrabrosti i ušla u ocean. Moram priznati, sasvim je drugačiji doživljaj promatrati ih ispod vode. Sreća je trajala dok nisam vidjela veću ribu i odlučila da je prvo suočavanje sa svojim strahom trajalo dovoljno dugo.
Nakon izleta idemo na ručak. Hranu na Zanzibaru ne mogu dovoljno nahvaliti. Za nekoga tko obožava morske stvari i voće, ovo je raj. Svaki dan pladnjevi puni voća, neka riba, rakovi, hobotnice… sad mi sline cure dok pišem ovo.
Plaža Nungwi
Dan završavamo na plaži Nungwi, također jednoj od poznatijih plaža na Zanzibaru. Ono što sam ovdje vidjela je u jednu ruku u meni izazivalo tugu, u drugu divljenje i veliko poštovanje. Ova plaža je bila prepuna djece. Jedni se igraju u moru, jedni na plaži. Igra se nogomet dok su golovi zabijeni kolci u pijesak. Vježba se, a rekviziti su kamenje na plaži. Boce zabijene u pijesak služe kao čunjevi između kojih trče. Manja djeca u oceanu se kupaju s bocama svezanim na špagi oko struka koja im služi kao šlauf dok uče plivati. S jedne strane je teško vidjeti u kojoj neimaštini žive, kako svi trče i otimaju se ako im netko da neki slatkiš. S druge strane se divim koliko su svi sretni, nasmijani, koliko su snalažljivi s ovim što imaju. Onda se sjetim djece kod nas koji dane provede ispred televizora, s mobitelom u rukama, imaju daleko više nego što trebaju, a ne izgledaju ni približno sretna kao ova djeca. Andreas i ja smo tada rekli ako budemo imali djecu, moramo ih dovesti u Afriku. Ovo je iskustvo koje te baš spusti na zemlju, nakon kojeg si zahvalan za sve što imaš, za područje u kojem si se rodio i naučiš koliko ti malo zapravo treba za sreću.
Dan 5: Škola, farma začina, Jozani šuma, restoran The Rock i Kae Beach
Ovo je ujedno i naš posljednji dan na Zanzibaru jer sljedeći dan ujutro putujemo kući.
Posjet vrtiću Muawwanat
Na početku sam bila spomenula da smo planirali otići u školu, to je prva stvar što smo napravili ujutro. Zapravo, nije bila škola nego dječji vrtić Muawwanat u mjestu Paje gdje su djeca od 3 godine starosti pa sve dok ne idu u školu. Oni već imaju isplaniran program kad im netko dođe. Dočekala nas je voditeljica u vrtiću i odvela nas je u učionicu. Zaboravite na ono kako znate da učionice izgledaju. Nema klupa, djeca sjede na podu, na prozorima su rešetke. Djeca su u uniformama i iznenadila sam se koliko slušaju učiteljicu. Nivo poštovanja koji tako mali imaju prema učiteljicama je nešto što kod nas nisam nikad vidjela. Izgledali su tako sretno, nasmijani stalno, čak su nam i pjesmicu otpjevali.
Prijateljica koja je bila s nama je teta u vrtiću pa ih je učila brojati na našem jeziku, a oni su svi gromoglasno ponavljali za njom. Donaciju i sve igračke što smo donijeli nismo davali djeci nego smo predali voditeljici, a nismo se zadržavali dugo jer im je bilo vrijeme za gablec. Svi su se postrojili u dva reda, a učiteljice su donijele vrčeve s vodom pa su svi redom prali ruke prije ručka. Ovo je jedna od stvari koja je, kao i svaki susret s djecom tamo, ostavio veliki emocionalni trag na meni.
Farma začina
Farma začina jedna je od najpoznatijih aktivnosti na Zanzibaru. Razumijem da nekima ovo ne zvuči zanimljivo, ali mislim je jedna od stvari koju ne smijete preskočiti ako idete na Zanzibar. Kad kažem farma začina, to je zapravo područje gdje se uzgajaju različite biljke. Vodič nas je vodio od jedne do druge biljke i za svaku pričao na koji način i za što se koristi. Neke biljke koriste kad imaju problema sa stomakom, neke kad ih glava boli, neke za prehladu, neke čak za oboljele od raka. Nema koju bolest ovdje ne liječe na prirodan način. Meni je ovo bilo jako zanimljivo i fascinantno jer sam i sama stajališta da u prirodi postoji jako puno stvari koje nam mogu pomoći sa zdravljem, ali nažalost razvitkom medicine ta znanja i prakse odlaze u zaborav. Da me ne shvatite krivo, medicina i sve što danas možemo je super, ali sam stajališta ako nešto možemo izliječiti na prirodan način, zašto ne pokušati prvo tako.
Kralj začina je definitivno cimet, koriste ga za svašta, na različite načine, a koriste cijelo drvo: list, korijen i koru. Ono što mi znamo kao cimet je zapravo kora drveta.
Ima biljaka koje se ne koriste u medicinske svrhe nego zbog okusa ili za kuhanje. Primjerice, postoji vrsta banane koja se isključivo kuha, ima biljaka koje koriste kao opijate i afrodizijake i nekih plodova koje žene koriste za šminku.
Dok nam je vodič pričao sve ovo, pomoćnici su mu od listova banane izrađivali krune i nakit koji smo poslije dobili. Svi smo na kraju zezali Andreasa jer je jedan od njih kleknuo ispred mene sa prstenom od lista banane. Rekla sam “da”, šta sad, fora je prsten. Ponijela sam ga kući i imam ga dan danas. Također smo gledali kako se lokalci penju po palmama kako bi brali svježe kokose, a svatko je dobio jedan da ga pijuckamo putem.
U turu je uključen ručak koji je bio jako zanimljiv. Svi smo sjeli kao za neki šank, a jedan zaposlenik je uzimao posude u kojima se nalazila hrana i prije nego što bi nam svakome stavio u tanjur, ispričao bi što se unutra nalazi, od glavne namirnice do svih začina. Bilo je ukusno i jako aromatično zbog svih začina.
Nacionalni park Jozani i šuma mangrova
Put nastavljamo dalje do šume mongrova po kojoj je poznat nacionalni park Jozani. Ovo je skroz neki drugi Zanzibar, više podsjeća na džunglu ili prašumu nego pješčani otok. Zbog razgranatog korijenja mongrovi izgledaju kako da imaju krošnju s obje strane debla. Ovo drveća apsorbira jako puno ugljičnog dioksida pa je jako važno za okoliš i jedna je od rijetkih vrsta koja živi u slanoj vodi. Rastu u obalnim područjima i tako pružaju zaštitu od oluja i pomažu očuvanju obale. Često će ovdje vidjeti crvene kolobuze, majmune koji ovdje obitavaju. Kako ih mi nismo vidjeli tamo, vodič je rekao da zna gdje ih ima te da će nas odvesti. Nitko od nas nije očekivao da će to biti dvorište jedne obitelji gdje nekoliko majmuna živi na drvetu iza kuće. Moram priznati da mi je bilo malo neugodno ulaziti nekome u njegovo područje samo da bi vidjeli majmune, ali njima je to bilo skroz normalno.
Na Zanzibaru se drvo mangrova koristi za mnoge stvari, uključujući gradnju kuća i brodova, ribarskih zamki, drva za ogrjev i ugljen. Drvo se također koristi za štavljenje kože i izradu boja što je nekada bila vrlo važna industrija, dok se plodovi koriste kao tradicionalni lijek za liječenje osipa i bolova u trbuhu. Iako je njihova namjena velika, danas se ne koriste toliko puno budući da su na većini mjesta zaštićeni.
Restoran “The Rock”
Sljedeća lokacija na koju idemo je popularni restoran “The Rock”. Zove se tako zato što se nalazi na stijeni usred mora i kad je plima, do njega možete doći isključivo čamcem. Kako smo mi ipak došli u vrijeme oseke, mogli smo prići restoranu bez problema. Nismo ovdje išli na ručak jer nismo imali vremena, ali kažu da su zbog njegove popularnosti cijene ovdje dosta veće nego na ostatku otoka.
Kae Beach
Plaža Kae poznata je po tome da ovdje u sumrak počinje show. Prvo kreće nastup nekoliko akrobata koji stvarno izvode fora stvari i prezabavni su. Kad su završili sa svojim točkama počeli su publiku uvoditi u svoj show da plešu lambadu, a to je bilo početak jedne fora zabave. Osim plesnog podija, zabava se odvijala i oko velike vatre koju zapale u sumrak. Ovo je bio odličan način da završimo naše putovanje.
Osim hrane i pića koji ovdje jesu mrvicu skuplji nego na nekim drugim dijelovima otoka, morate platiti ulaznicu za ulazak na ovu plažu i dobit ćete narukvicu.
Odlazak sa Zanzibara
Može li se putovanje zbog jedne stvari pretvoriti u horor? Itekako. I to je još jedna od stvari zbog koje mi je Zanzibar ostao u lošem sjećanju. Naime, uspjeli smo pokupiti neku očnu infekciju. Jedina dobra stvar je što se to desilo doslovno zadnju noć nakon povratka sa zabave. No, to je jedna duga priča jer smo vidjeli koliko je loš zdravstveni sustav ondje, a na presjedanju u Dohi nisu nas pustili na sljedeći let. O tome vam detaljno pišem u jednom drugom blogu.
Praktični savjeti za putovanje na Zanzibar
- Ovisno odakle putujete, provjerite trebate li vizu. Nama iz Hrvatske je trebala te smo je napravili online putem stranice na linku. Vizu se može dobiti i na aerodromu po slijetanju, no to zna trajati dugo tako da savjetujem da je na vrijeme napravite online.
- Obavezno ugovorite putno zdravstveno osiguranje. Spasit će vas ako dođe do nekih zdravstvenih problema.
- Voda na Zanzibaru nije pitka. Kupujte isključivo flaširanu, a njome perite zube i umivajte se.
- Ponesite gotovinu u američkim dolarima. Kartice nisu prihvaćene svugdje, a za dolare vrijedi da novčanice moraju biti izdane poslije 2009. godine jer starije ne prihvaćaju. Dolare savjetujem da ondje zamijenite u tanzanijske šilinge jer ako budete plaćali dolarom oderat će vas za tečaj.
- Pratite raspored plime i oseke. Ako planirate kupanje ili fotografiranje, provjerite vrijeme plime jer razlika u razini mora može biti ogromna.
- Krema za sunčanje je broj jedan koju trebate imati. Sunce je ovdje iznimno jako. Mi smo se stalno mazali faktorom 50, ali smo i dalje izgorili. Dugačka lagana odjeća i šeširi mogu puno pomoći.
- Cjenkanje je dio kulture, čak će oni sami započeti ako vi nećete.
- Traže napojnice za apsolutno sve. Kad smo išli na izlet morali smo dati napojnicu posebno jednom, posebno drugom vodiču, posebno čovjeku koji je vozio čamac, posebno kuharu, a cijeli izlet je već bio plaćen. Tako da računajte da će vam to biti dodatan trošak.
- Ponesite sredstvo protiv komaraca, može ih biti dosta u večernjim satima.
- Ostavite mjesta u koferu za začine i lokalne proizvode. Zanzibar je jedno od najboljih mjesta za kupnju svježih začina, prirodnih sapuna i kozmetike od morskih algi.
- Neka vas dvije stvari ne iznenade kao što su mene: dostupnost opojnih sredstava i industrija seksualnog turizma. Vidjeli smo jako puno mladih crnkinja sa starijim bijelcima, ali začuđujuće, još više starijih bjelkinja s mlađim crncima. Budući da su jedni bili odmah do nas na plaži i da smo pričali s lokalcima, sigurni smo da to nisu bili normalni parovi, nego lokalci koji su plaćeni za razne usluge, uključujući to da glume dečke/djevojke drugim ljudima.
Kako sumirati ovaj kratki posjet Zanzibaru? Putovanje na Zanzibar nije ono što sam očekivala, ali je jedno od iskustava koje me zauvijek promijenilo. Emocionalno mi je bilo jako teško, nisam bila pripremljena na to. Sjećam se jednog trenutka gdje šećem po najljepšoj plaži koju sam ikad vidjela, bijeli pijesak pod nogama, tirkizno more, palme, resorti… Onda se okrenem na drugu stranu i vidim malene raspadnute kućice u kojima žive cijele obitelji. S jedne strane ljepota i raskoš, s druge veliko siromaštvo i neimaština. Pomalo krivim sebe što se nisam pripremila na to, ali je činjenica da su društvene mreže prepune samo lijepih lokacija sa Zanzibara, o ovom drugima se malo priča. Također, mislim da je potpuno drugačiji doživljaj ako odeš tamo, zatvoriš se u neki luksuzni resort, posjetiš par popularnih mjesta i onda imaš prekrasan dojam, a zapravo uopće nisi doživio kako živi lokalno stanovništvo. Možda bi bilo drugačije da smo išli u vlastitom aranžmanu, da nismo imali organizirane sve izlete nego da smo sami istraživali. Ili da smo bili duže… Ima Zanzibar za ponuditi više od ovoga što smo mi vidjeli u pet dana. Bi li se ikad vratila? Ne znam, možda. Možda bih prije otišla na neke druge lokacije u Africi…
Podijeli ovaj blog na: