Mont Blanc: neuspjeli uspon koji je završio prosidbom

Uspon na Mont Blanc nije prošao baš najbolje, tj. do samog vrha nikad nismo došli. O cijelom usponu sam pisala u ovom blogu, ali jedna stvar je ipak popravila cijeli doživljaj da smo na kraju zaboravili na sam vrh.

Podnaslovi u ovom blogu:

• Večer u domu Goûter
• Jutro na 3835 metara
• Prosidba na Mont Blancu
• Zaruke koje nisu izgledale instagramično
• Planiranje prosidbe

• Što se dogodilo nakon zaruka na Mont Blancu?

Večer u domu Goûter

Večer kada smo stigli do planinarskog doma Goûter proveli smo pričajući dok nisu zaključali zajedničku prostoriju i poslali nas na spavanje. Zbog svega što se dogodilo odlučili smo da nećemo ni pokušati ići do vrha.

Ali taj razgovor je bio jako težak. Vidjela sam na Andreasu koliko mu je krivo bilo zbog svega. Tada nisam znala da mu je najviše bilo krivo zato što je on na vrhu planirao postaviti jedno posebno pitanje. Čak mi je govorio da pokušam otići s ekipom na uspon do vrha, ali meni to nije dolazilo u obzir. Ja sam uvijek govorila da je planinarenje “ono nešto naše“. Zajedno smo krenuli planinariti i kad se dogovorimo da idemo u neku avanturu, ne ostavljamo jedno drugo. 

Jer nekad nije bitna ni planina, ni vrh, bitno je s kime sve te doživljaje dijeliš.

Jutro na 3835 metara

Sljedeće jutro ustali smo rano, iako zapravo nismo ni spavali. Doručkovali smo, pili kavu i uživali u pogledu iz doma Goûter koji se nalazi na 3835 m. Onda smo odlučili napustiti toplinu doma i otići na terasu. Učinilo nam se da se naša grupa vraća pa smo htjeli vidjeti jesu li stvarno oni te iskoristiti vrijeme da se malo fotkamo jer takav pogled na Alpe ipak se ne viđa često. 

Jedna fotka, druga, dvadeseta… pa ajde sad video. Pa stojimo naslonjeni na ogradu i pričamo o svemu što se dogodilo i koliko smo, začudo, mirni s odlukom da ne idemo na vrh. Baš uživamo i upijamo svaki trenutak ovdje. 

I onda… blackout.

Prosidba na Mont Blancu

Sjećam se da me zagrlio i počeo pričati, ali ja, kako sam shvatila što se događa, totalno sam bila u transu. Sjećam se samo jedne rečenice „želim da budeš moj hiking buddy forever“ nakon čega je kleknuo, pitao želim li se udati za njega, a ja počela plakati. Odmah sam mu rekla da ustane jer meni je prošlo glavom kako taj lim ne može biti udoban (jer zašto moj mozak ne bi baš to pomislio u takvom trenutku). Onda smo se još dugo grlili i plakali zajedno. I ne brinite, jasno sam rekla „DA“.

U tom trenutku sve mi je bilo jasno. Zašto je bio toliko ljut i razočaran tijekom cijelog uspona. I ja bih bila da sam isplanirala nešto tako posebno i da su mi planovi propali.

Zaruke koje nisu izgledale instagramično

Prsten jedva da je stao na moj prst. Prvo smo mislili da je premalen, ali na kraju se ispostavilo da su mi ruke samo natekle i da je veličinu pogodio savršeno. Evo i danas ga nosim takvog kakav je kupljen. 

Prije nego smo krenuli silaziti s planine, htjela sam ga vratiti u kutijicu da ga ne izgrebem na stijene, ali toliko su mi prsti bili otekli da ga nisam mogla skinuti. Onda sam stavila rukavice da ga barem tako zaštitim. 

Smijali smo se jer svi uvijek imaju savršene fotke zaruka, a mi umorni, neispavani, s ogromnim podočnjacima, ja s natečenim prstima, polomljenim i prljavim noktima od uspona. Ali da mogu birati, ne bih promijenila niti jednu stvar jer baš zbog toga je sve bilo toliko posebno. Nije bilo savršeno, nije bilo kako je planirao, ali je bilo naše. 

Planiranje prosidbe

Naravno da je mene nakon svega zanimalo kako je on sve to planirao. Jedina osoba koja je znala da će se to dogoditi i koja mu je pomogla izabrati prsten je moja sestra koja se jako unervozila kada je čula da smo odustali od vrha jer nije znala što će se onda dogoditi. 

Da napomenem, obitelji smo se javili samo porukom da smo stigli do doma, da ne idemo na vrh, da nemamo baš signala i da nećemo biti dostupni dok se ne vratimo nazad u Chamonix. Tako da je ona bila u iščekivanju da sazna što se uopće dogodilo. 

Najsmješnija mi je bila priča kako je on sakrivao prsten nakon što ga je kupio. Tjednima ga je nosio sa sobom, i na posao i kad je išao na teren jer je znao ako ga ostavi kući da su velike šanse da ga nađem. Čak mi je pokazao fotografije između kojeg prstenja se dvoumio i stvarno je odabrao onaj koji se meni najviše sviđa. 

Što se dogodilo nakon zaruka na Mont Blancu?

Malo mi je bilo krivo kada smo se spuštali od doma Goûter jer ostatak ekipa je bio loše volje i razočaran što nisu došli do vrha, a mi smo se stalno smješkali jer nam apsolutno ništa drugo nije bilo bitno. 

Kad smo se spustili nazvali smo svoje bližnje da im kažemo vijesti, a onima koje smo znali da ćemo uskoro vidjeti smo prešutjeli i rekli uživo. 

Na pitanje „Kad će svadba?“ nismo imali odgovor jer nismo o tome uopće razmišljali. Svi su samo rekli da se nadaju da neće biti negdje u planinama i da moraju planinariti, na što smo se samo nasmijali. Ali ne, svadba će ipak biti u našoj divnoj ravnici, ipak smo mi Slavonka i Baranjac.