Kad sam planirala produženi vikend na Zlatiboru, odmah sam znala da Šarganska osmica u Mokroj Gori mora biti dio puta. Veselila sam se toj vožnji možda i više nego svemu ostalom!
Podnaslovi u ovom blogu:
- Što je Šarganska osmica?
- Rezervacije, cijene karata i vrijeme polaska
- Vožnja Šarganskom osmicom
- Priča o izgradnji Šarganske osmice
- Željezničke stanice na ruti
Što je Šarganska osmica?
Šarganska osmica jedna je od najpoznatijih turističkih atrakcija u zapadnoj Srbiji, smještena u blizini Mokre Gore, na granici s Bosnom i Hercegovinom. Ovo remek-djelo željezničkog inženjeringa privlači brojne posjetitelje svojim jedinstvenim spojem prirodnih ljepota, povijesti i neobičnog oblika pruge.
Radi se o uskotračnoj željeznici dužine 15,5 kilometara, koja je dobila ime po specifičnom obliku pruge koja formira oblik osmice. Ova konstrukcija omogućila je vlaku da savlada visinsku razliku od 300 metara između stanica Mokra Gora i Šargan Vitasi, uz 22 tunela, 5 mostova i brojne serpentine.
Šarganska osmica izgrađena je 1925. godine kao dio željezničke veze koja je povezivala Beograd i Dubrovnik, a služila je kao važna prometna arterija sve do 1974. godine, kada je pruga zatvorena za redovan promet.
Devedesetih godina prošlog stoljeća, pruga je obnovljena te je danas muzej na otvorenom i omiljena destinacija za ljubitelje vlakova, povijesti i prirode. Turistički vlak “Nostalgija” (nekad zvan “Ćiro“) vozi ovim prekrasnim krajem, nudeći putnicima priliku da uživaju u slikovitim pejzažima i autentičnoj atmosferi prošlih vremena.
Rezervacije, cijene karata i vrijeme polaska
Nekoliko dana prije puta, poslala sam mail na Željeznice Srbije kako bih rezervirala karte. Srećom da jesam, jer je termin u kojem smo planirali ići već bio popunjen. Rezervacija nije obavezna, ali preporučujem da je napravite unaprijed jer je posjećenost velika, pogotovo vikendom. Ono što je super je da prodaju točno karata koliko ima sjedala u vlaku tako da vlak ne bude krcat.
Vožnja kreće sa stanice Mokra Gora, gdje podižete karte koje ste prethodno rezervirali. Vlak prometuje od 30. ožujka do 01. rujna, u dva termina dnevno: 10:30 i 13:30. Tijekom ljeta, od 15. lipnja do 31. kolovoza, dodaje se i treći termin u 16:10.
Cijena ulaznice za vožnju Šarganskom osmicom za odrasle je 1200 dinara, za djecu od 6 do 14 godina 600 dinara, dok je za mlađe od 6 godina vožnja besplatna (vrijeme vožnje i cijene vrijede za 2025. godinu; provjerite eventualne promjene na službenim stranicama).
Vožnja Šarganskom osmicom
Nakon što smo podigli naše karte na stanici Mokra gora, ulazimo u vlak. Na svakoj karti piše točan vagon u kojem se smješteni, ali nema rezervacije sjedala. Ako želite zauzeti neko dobro sjedalo, potrudite se ući što prije. Svi vagoni su drugačiji pa vam savjetujem da u pauzama prošećete kroz cijeli vlak.
Prije nego smo se smjestili u naš vagon, prošetali smo po stanici Mokra gora koja je jedna od najljepših. Ovdje se nalaze smještaji i restoran (dobre palačinke i komplet lepinja – znamo jer smo malo prizalogajili prije vožnje). Također ćete u hodniku koji vodi do ove stanice vidjeti fotografije i priču o gradnji same pruge.
Oke, sad stvarno krećemo na vožnju. Smjestili smo se na naša sjedala – naravno da smo morali sjesti do prozora kako bi uživali u pogledima. Začujemo zviždaljku i vožnja počinje. Prvo se vozimo oko 40 min do posljednje stanice – Šargan Vitasi. Vožnja stvarno nije razočarala, fora je vidjeti kako su vlakovi prije izgledali i pogledi usput su prekrasni. Zanimljivo je i koliko tunela ima na stazi – čak 22 – što me je stvarno natjeralo da razmislim koliko je zahtjevno bilo izgraditi prugu u ovakvom krajoliku.
Video vožnje možeš pogledati ovdje.
Priča o izgradnji Šarganske osmice
Izgradnja ove pruge puna je fascinantnih, ali i tragičnih priča. Jedna od njih kaže da je austrougarski inženjer, osuđen na doživotnu robiju, dobio priliku za slobodu ako uspije projektirati ovu prugu. Međutim, zbog greške u proračunima, radnici koji su kopali tunel s dvije strane nisu se susreli na točnoj točki. U očaju, inženjer je počinio samoubojstvo, ali radnici su već sljedeći dan dovršili tunel.
Još jedna priča govori o strašnoj nesreći na 9. kilometru pruge, gdje je poginulo 200 radnika. Ove priče su me stvarno rastužile, ali i pokazale koliko je truda i rada uistinu uloženo u gradnju ove pruge.Izgradnja ove pruge puna je fascinantnih, ali i tragičnih priča. Jedna od njih kaže da je austrougarski inženjer, osuđen na doživotnu robiju, dobio priliku za slobodu ako uspije projektirati ovu prugu. Međutim, zbog greške u proračunima, radnici koji su kopali tunel s dvije strane nisu se susreli na točnoj točki. U očaju, inženjer je počinio samoubojstvo, ali radnici su već sljedeći dan dovršili tunel.
Još jedna priča govori o strašnoj nesreći na 9. kilometru pruge, gdje je poginulo 200 radnika. Ove priče su me stvarno rastužile, ali i pokazale koliko je truda i rada uistinu uloženo u gradnju ove pruge.
Željezničke stanice na ruti
Nakon što smo se direktno vozili do posljednje stanice Šargan vitasi, u povratku stajemo na svakoj stanici. Imamo 5 do 20 min slobodnog vremena (ovisno o stanici) i onda se vožnja nastavlja dalje.
Na stanici Šargan vitasi vidjet ćete stari bicikl koji je nekada išao po pruzi, izvor vode, fontanu, te čudan kamen na koji su se svi penjali da se fotkaju (nisam uspjela saznati koji je njegov značaj). Osim toga, tu možete pojesti sladoled da se osvježite jer ako idete preko ljeta, znajte da vlak nema klimu (i ne vozi dovoljno brzo da se ohladite kroz prozor).
Sljedeća stanica na koju stajemo je Krst. Ovdje je pauza bila kratka jer je ovo zapravo vidikovac s kojeg se najbolje može dobiti dojam kako ova pruga zapravo izgleda – ima oblik osmice, a dva tunela koja se ovdje vide, daju dojam kao da se radi o dvije različite pruge na dva nivoa.
Meni osobno najljepša stanica je ona na kojoj nikada nije prodana niti jedna karta – Jatare. Ovdje ima restoran, ali pazite da stignete na vrijeme kada vlak kreće dalje. Mi smo ipak odabrali vrijeme iskoristiti da prošećemo šetnicom iznad same stanice. Stepenice se nalaze u blizini vodopada, a vode do vidikovca odakle je prekrasan pogled na stanicu i okolne planine.
Idemo dalje – ću, ću – do stanice Golubići. Ova stanica nikad nije korištena jer je izrađena samo za potrebe snimanja filma “Život je čudo“. Ovdje možete vidjeti kako izgleda auto koji se nekad vozao po tračnicama.
Zadnja stanica krije jednu fora priču i zato mi je možda najdraža od svih – Ludi kamen. Ovo je vidikovac usred kojeg se nalazi kamen. Priča kaže da oni koji ga dotaknu ostaju zauvijek zajedno. A ako želite da se ludo zaljubite, dovoljno je dodirnuti kamen, ostaviti novčić i zamisliti želju!
Ostvaruje li kamen želje i veže li zaista ljude zauvijek? Nitko ne može sa sigurnošću reći, ali ova priča je toliko popularna da se na ovom mjestu često događaju prosidbe, a čak su se održale i neke svadbe! Kažu da je sve počelo od priče da je nepoznati princ baš ovdje zaprosio djevojku. Postoje i vjerovanja da kamen smijete dodirnuti samo jednom, jer ako to učinite više puta, želje bi mogle otići u negativnom smjeru… Bila ovo istina ili samo zanimljiva priča za turiste, ovo mjesto zaista privlači posjetitelje. Naravno da smo ga i mi dotaknuli i polažemo nade da će kamen odraditi svoju magiju. Osim legendarnog kamena, s ovog vidikovca pruža se pogled na izvor Bele vode i pravoslavnu crkvu svetog Jovana Krstitelja.
Nakon više od 2h vožnje, stižemo nazad na Mokru goru sa prekrasnim utiscima s ove vožnje. Jedina zamjerka koju imam je što sve ove informacije koje sam vam napisala, nećete čuti prilikom vožnje, nego ako sami istražite. Da nisam znala sve ovo prije, vožnja mi ne bi bila toliko interesantna. Bilo bi fora da postoji audio vodič u obliku aplikacije koji bi ljudi mogli upaliti pri vožnji kako bi čuli priče koje ova pruga krije.
Željno sam iščekivala vožnju Šarganskom osmicom i nije me razočarala. Fora je vidjeti kako je prije izgledala vožnja vlakom, u kojem zahtjevnom terenu je ova pruga izgrađena i uživati u predivnim pogledima tijekom vožnje. Ovo je moja velika preporuka ako se ikad nađete u ovom dijelu Srbije – samo nemojte zaboraviti rezervirati kartu na vrijeme.
Podijeli ovaj blog na: