Pripreme za uspon na Kilimanjaro, najviši vrh Afrike (5895m)

pripreme za Kilimanjaro

Bilo je ljeto 2023. kada mi je na Instagramu iskočio story na kojem je pisalo Kilimanjaro uz sliku te veličanstvene planine. Vidim da je neka cura iz naše regije to objavila i odmah joj se javim da pitam kako je tamo jer Kilimanjaro je moja velika želja. Ona mi odgovori da još nije bila, ali njezino planinarsko društvo jest, i da idu ponovo sljedeće godine. Tu je sve počelo – razmišljanje bismo li im se i mi mogli pridružiti.

Ali iskreno, pomislim: “Ne, gdje ćemo mi na Kilimanjaro?” Planinarimo tek oko tri godine, a najviši vrh koji smo dosad popeli ima 2 103 metra. Nema šanse, jednostavno nemamo iskustva za takve uspone.

Ali znate ono kad vidite nešto što vam se sviđa i onda vas to počne kopkati? Samo odjednom vam to svaki dan padne na pamet? E tako je i meni bilo, pa sam od misli „nema šanse da mi idemo“, došla do misli „možda bi ipak mogli“. I tako smo dogovorili poziv sa planinarskim društvom OPSD Dragan Radosavljević iz Zaječara koji je organizirao uspon početkom 2024. godine. Čuli smo njihova iskustva s uspona na Kilimanjaro, napravili popis što nam sve od opreme još treba i dobili savijete kako se pripremiti. Na moje iznenađenje, odmah su nas prihvatili bez obzira što još nemamo toliko uspona pod nogama. Naravno, brinuli su se, ali i mi smo, pa smo se zato odlučili potruditi da napravimo sve što je moguće da se pripremimo za uspon.

Podnaslovi u ovom blogu:

Jedan problemčić se odmah pojavio. Najbolje vježbe za ovakve uspone su planinarenje na visinama preko 2 500 m, a mi živimo u Vukovaru, usred ravnice. Poslovi nam tada nisu omogućavali da odemo do Slovenije ili u neke druge države sa tako visokim planinama. I što sad?

Hoćete li mi vjerovati ako vam kažem da smo se za Kilimanjaro pripremali na stepenicama u našoj zgradi, na stubama ispred crkve svetog Filipa i Jakova u Vukovaru i na brežuljku na Vučedolu? Tamo smo bezbroj puta šetali gore-dolje s ruksacima na leđima, na uzbrdici od svega nekoliko metara. Još se i sada nasmijem kada to prepričavam.

Naravno, trenirali smo redovno. Išli smo trčati i puno smo šetali. Ja sam dosta radila vježbe disanja jer sam se bojala da će moj smanjeni volumen pluća predstavljati problem na usponu. Naravno, osim fizičkih, istraživali smo kakva je ruta i gdje mi to zapravo idemo.

Kilimanjaro je uspavani vulkan i najviša planina u Africi. Nalazi se u Tanzaniji, a najviši vrh je Uhuru peak na 5 895m visine. Za uspon postoji više ruta, ali planinarsko društvo s kojim smo mi išli, odabralo je Marangu rutu. Marangu ruta poznata je pod nazivom „Coca-cola ruta“ zato što se njome najveći broj turista penje na Kilimanjaro. Razlog tomu je što na ovoj ruti spavate u kućicama, dok na ostalim rutama spavate u šatorima. Ali ne treba ju podcijeniti. Stopa uspješnosti na ovoj ruti u trajanju od šest dana je oko 60%, dok druge, poput Machame i Lemosho, imaju znatno veći postotak uspješnosti.

uspon na Kilimanjaro

Većina staza na Kilimanjaru nije tehnički zahtjevna, odnosno, ne treba nikakva posebna oprema niti alpinistička obuka. Problem zašto puno ljudi ne popne Kilimanjaro su tegobe povezane s visinskom prilagodbom; visinska bolest, dehidracija i iscrpljenost. To se najčešće događa zbog nedovoljne aklimatizacije i neadekvatne fizičke pripreme.

Ono što ja nisam znala prije pripreme za Kilimanjaro je da visinska bolest zapravo nije uzrokovana manjom količinom zraka na velikim visinama, nego smanjenim atmosferskim tlakom. Postotak kisika u zraku je jednak, ali zbog smanjenog atmosferskog tlaka, u svakom udahu ima manje molekula kisika, na vrhu Kilimanjara to je 49% manje kisika nego na razini mora.

Postoje brojni simptomi visinske bolesti; blaži su mučnina, glavobolja i umor, teži dezorijentacija, teško disanje, plave usne, a ozbiljni slučajevi zahtijevaju hitan silazak i medicinsku pomoć.

Hoćete li osjetiti neke od simptoma visinske bolesti je prava lutrija i ovisi o jako puno faktora na koje ponekad i ne možete utjecati. Evo na što ipak treba obratiti pozornost:

  • Aklimatizacija: krećite se polako kako se ne biste zadihali, dajte svom tijelu dovoljno vremena za odmor i prilagodbu na nove uvijete.
  • Hidratacija i prehrana: pijte dovoljno vode i pokušajte se hraniti što bolje, hranom koja će vam dati što više energije.
  • Oprez s lijekovima: Mi smo sa sobom nosili samo Ibruprofen i Andol 300. Popularno se koristi Diamox kao lijek za visinsku bolest, ali ne savjetujem jer nije u potpunosti ispitan i puno je slučajeva gdje njegova upotreba nije završila dobro. Posavjetujte se s vašim liječnikom i više istražite o tome. Sve lijekove uzimate na vlastitu odgovornost. Nikako se ne savjetuje korištenje lijekova za živce, tableta za spavanje ili bilo kakvih opojnih sredstava.
  • Izbjegavajte fizičko iscrpljivanje: vodite se vodičevim savjetom “pole pole” (polako, polako) kako biste očuvali energiju.
  • Prijavite simptome: vodiči na planini su iskusni i znat će kako reagirati ako vam se pojave simptomi, ali morate komunicirati s njima. Rano prepoznavanje simptoma je ključno kako bi se spriječili teži simptomi.

Pričali smo o fizičkim pripremama i kako pokušati spriječiti visinsku bolest, ali ako niste u glavi jaki, ovo će za vas biti veliki izazov. Moja osobna procjena je za uspješan uspon potreba kombinacija 30% fizičke i 70% psihičke snage.

Iako ste u planini s drugim ljudima, tijekom uspona nema previše priče jer se trudite gubiti što manje snage. Svaki dan ujutro se hoda, popodne je slobodno vrijeme i ako nemate neku zanimaciju (spavanje, druženje, društvene igre), vaše misli će raditi 100/h. Vjerujte mi, svašta će vam padati na pamet. A ono što mozak najviše voli raditi u teškim i neugodnim situacijama je preispitivanje „je li ovo bila dobra ideja?“. Ako se prepustite tim mislima – gotovi ste. Zato su, ne samo na Kilimanjaru, nego na svim dugim i teškim usponima, hladna glava i psihička snaga ključne. Ako se znate ugasiti i ne razmišljati, savršeno. Ako ne, probajte kao ja loše misli zamijeniti drugačijim mislila. Razmišljajte o nečemu što volite, pjevušite neke pjesme, bilo što, samo da vaš mozak ne počne sumnjati u vas i vaše mogućnosti do te mjere da vas “paralizira“. Ja sam čak dio vremena mislila o poslu samo da mi nešto zaokupi misli.

U nastavku detaljno nabrajam što sam ja od odjeće i opreme nosila sa sobom.

  • Odjeća: Dvije duge majice, dvije kratke merino majice, troje hlača za planinarenje (laganije i tople), topla pododjeća, vjetrovka, flis, roba za spavanje, pernata jakna, dva buffa (laganiji i topliji), kabanica, nepromočive hlače, šilterica sa zaštitom od sunca, topla kapa, flis rukavice, vodootporne rukavice i donji veš (gaće, čarape, potkošulje).
  • Oprema: Dvoje cipele za planinarenje, papuče, vreća za spavanje, prva pomoć, mijeh za vodu, gamaše, štapovi, naočale, naglavna svjetiljka, nožić, prijenosne baterije.
  • Suplementi koje smo koristili prije i tijekom uspona: vitamin C, magnezij, probiotici, elektroliti, željezo i Andol 100 (da spriječimo stvaranje krvnih ugrušaka zbog male količine kisika na velikim visinama).
    • Već dugo koristim suplemente branda Hug Your Life jer su prirodni i odgovaraju mom načinu života. Za svoje čitatelje osigurala sam kod za 20% popusta na kupnju putem njihove web stranice: LOVCINAPOGLEDE20.
      Ako odlučiš kupiti nešto putem ovog koda ti štediš 20%, a meni ostaje simbolična provizija koja mi pomaže da i dalje pišem i besplatno dijelim sve informacije i doživljaje s tobom. Hvala ti što si ovdje, uživaj u ostatku bloga!
  • Kozmetika: Vlažne maramice, obične maramice, gel za tuširanje u kamenu, dezodorans, krema za sunčanje SPF +50, labelo sa SPF zaštitom, sredstvo za zaštitu od komaraca, gel za čišćenje lica, mala krema, čepići za uši, flasteri za žuljeve.

Prije uspona smo ugovorili putno zdravstveno osiguranje koje pokriva spašavanje na planinama do 6 000 m visine.

Plan puta bio je sljedeći: Letimo iz Sofije (Bugarska) jer su od tamo letovi bili znatno povoljniji. Imamo layover u Dohi nakon čega se ukrcavamo na let za aerodrom Kilimanjaro. Tamo nas je dočekala lokalna agencija koja nas je vodila na sam uspon. I da, bez lokalne agencije ne možete penjati Kilimanjaro. To je jedno od pravila ovog nacionalnog parka.

Naša agencija bila je Praygod Arfica Safaris i od mene ogromna preporuka za njih. Bili su jako ljubazni, imali smo vodiče koji su ovu planinu popeli već puno puta i znaju svaki njezin kamen. I ono što najviše moram pohvaliti je hrana, jeli smo brutalno dobro što svakako nismo očekivali. U Tanzaniju smo sletjeli 20.01.2024. navečer i odmah se smjestili u hotel u Arushi. Tamo smo dogovorili posljednje detalje i pripremili se za avanturu koja nas je čekala sljedećeg dana. Ova priča tek počinje…

pripreme za Kilimanjaro

Cijela tura na Kilimanjaru trajala je šest dana, od toga jedan dan aklimatizacije. Osim uspona na Kilimanjaro, putovanje smo produžili i otišli jedan dan na safari i 6 dana na Zanzibar. O svemu tome u sljedećim blogovima jer bi ovaj jednostavno bio predugačak da nastavim dalje.  

Blog o našem usponu na Kilimanjaro Marangu rutom možeš pročitati ovdje.

Podijeli ovaj blog na: